Zabluda o otvorenom kodu: Zašto open source neće spasiti umjetnu inteligenciju
Otvoreni modeli su izvrsni alati za istraživače, ali ideja da će automatski demokratizirati AI tržište je opasna iluzija.
U raspravama o budućnosti umjetne inteligencije često se povlači jednostavna jednadžba: korporativni zatvoreni sustavi su opasni, a otvoreni kod (open source) je nužan spas za čovječanstvo. Od raznih "velikih vizionara", zagovornika decentralizacije pa sve do utjecajnih entuzijasta, neprestano slušamo obećanja kako će rješenja otvorenog koda razbiti monopole i omogućiti svima jednake šanse. Iako to zvuči kao pravedan cilj koji prirodno rezonira s idealima ranog interneta, stvarnost komercijalnog razvoja AI sustava pokazuje znatno složeniju sliku.
Prevladavajuća priča
Glavni narativ glasi da otvoreni AI modeli predstavljaju nepremostivu branu protiv dominacije šačice tehnoloških divova. Prema toj priči, neovisna zajednica programera će, kao što je to učinila stvarajući Linux prije nekoliko desetljeća, neprestanim iteracijama stvoriti temeljne modele. Ti modeli bit će ne samo učinkovitiji, nego i potpuno transparentni u odnosu na "crne kutije" koje danas nude korporacije.
U takvom svijetu, svaki bi programer mogao oblikovati sustave umjetne inteligencije prema vlastitim potrebama, čime bi se moć kreiranja budućnosti distribuirala po cijelom svijetu. Otvoreni kod se stoga agresivno pozicionira kao ultimativni jamac demokratizacije znanja.
Zašto je ta priča pogrešna ili nepotpuna
Problem s ovom povijesnom usporedbom jest taj što je razvoj vrhunskih jezičnih modela suštinski drugačiji od tradicionalnog pisanja softvera. U klasičnom softveru, briljantan algoritam koji osmisli pojedinac može nadmašiti onaj koji je napisao cijeli korporativni tim. Međutim, u svijetu moderne umjetne inteligencije uspjeh ovisi isključivo o posjedovanju ogromne računalne moći i golemim količinama podataka potrebnih za trening.
"Otvoreni" u kontekstu jezičnih modela najčešće znači samo to da su finalne težine (weights) gotovog modela javno dostupne. No, pravi alat za kreiranje takvih modela, kao i podaci na kojima su trenirani, ostaju strogo čuvana korporativna tajna. Manji timovi i pojedinci danas nemaju pristup milijardama dolara potrebnima za dugoročni zakup najmodernijih grafičkih procesora koji su preduvjet za razvoj modela sljedeće generacije.
Zbog toga se vrhunski "otvoreni" modeli najčešće svode na proizvode najvećih korporacija. Tvrtke strateški puštaju te moćne modele u javnost kako bi uništile profitne marže svojih konkurenata koji prodaju zatvorene sustave. U tom procesu, zajednica programera služi kao besplatni mehanizam za testiranje, dok kontrola nad tempom razvoja čvrsto ostaje u rukama onih koji grade infrastrukturu.
Posljedice u stvarnom svijetu
Oslanjanje isključivo na otvorene AI modele može dovesti do lažnog osjećaja tehnološke neovisnosti. Mnoge tvrtke danas troše ogromne resurse na fino podešavanje (fine-tuning) trenutno dostupnih modela otvorenog koda kako bi ih prilagodile specifičnim potrebama. No nerijetko otkriju kako ih izlazak sljedeće generacije zatvorenih komercijalnih modela ponovno tehnološki deklasira u nekoliko tjedana. Tada se nalaze u začaranom krugu gdje iznova moraju ulagati kapital u usvajanje novih standarda koje diktira netko drugi.
S druge strane stoji ogroman sigurnosni izazov. Manjak sustavnih sigurnosnih provjera kod mnogih rješenja koja se objavljuju u zajednici stvara realan i mjerljiv rizik zloupotrebe. Za te zloupotrebe nitko ne odgovara i nema centralnog tijela koje bi povuklo opasan model kada se proširi mrežom. Pravi i jedini pobjednici nisu neovisni programeri, nego proizvođači specijaliziranog hardvera i korporacije koje vlastiti razvoj financiraju ogromnim ulaganjima, a "otvorene" verzije koriste isključivo kao sofisticirani marketinški alat u korporativnom ratu.
Završni stav
Otvoreni modeli imaju vrlo važno mjesto u globalnom ekosustavu, ponajprije kao vrhunski alati za akademska istraživanja, edukaciju i sigurno lokalno testiranje ideja bez straha od dijeljenja povjerljivih podataka.
No, slijepa vjera da će sam koncept "open sourcea" magično poništiti golemu hardversku prednost tehnoloških monopola i stvoriti decentralizirano tržište, puka je naivnost. To nije i ne smije biti realna poslovna strategija. Pobjednik u utrci razvoja umjetne inteligencije neće biti onaj tko napiše najotvoreniji kod, već onaj tko izgradi najveći podatkovni centar.
Komentar objavljen na portalu Umjetna Inteligencija Blog by ShtefAI, autor: Shtef



