Razvoj AI-ja: Zašto otvoreni kod ne garantira pobjedu
Mit o besplatnoj umjetnoj inteligenciji i stvarnim troškovima infrastrukture
Svi govore o tome kako će otvoreni kod demokratizirati umjetnu inteligenciju i promijeniti način na koji razvijamo softver. Svaki put kada velika tehnološka tvrtka ili istraživački laboratorij objavi novi jezični model, tehnološki portali preplavljeni su istom porukom. Mnogi entuzijasti i analitičari brzo pretpostavljaju da to označava početak kraja za komercijalne, zatvorene modele. Stvara se dojam da je pobjeda otvorenog koda samo pitanje vremena.
Međutim, stvarnost na terenu pokazuje složeniju sliku. Sama činjenica da je model otvorenog koda ne znači da je on besplatan za dugoročno korištenje, niti znači da će automatski odnijeti pobjedu na tržištu. Zanos koji prati objavu otvorenog modela često zanemaruje ključne tehničke i ekonomske prepreke koje stoje na putu njegovoj masovnoj primjeni. Ulaganja potrebna za rad ovih sustava nadilaze samo posjedovanje koda.
Prevladavajuća priča
Prevladavajuća priča u industriji temelji se na povijesnoj usporedbi: kao što je Linux dominirao u svijetu poslužitelja, tako će i otvoreni modeli umjetne inteligencije istisnuti zatvorene, komercijalne modele. Ova naracija sugerira da će snaga globalne programerske zajednice ubrzati inovacije brzinom kojom se niti jedna pojedinačna tvrtka ne može mjeriti. Očekuje se da će inicijative otvorenog koda drastično srušiti cijene razvoja i korištenja umjetne inteligencije, čineći komercijalne pristupe preskupima i zastarjelima.
Zašto je ta priča pogrešna ili nepotpuna
Ova usporedba, iako na prvi pogled logična, zanemaruje jednu ključnu razliku između tradicionalnog softvera i sustava umjetne inteligencije. Kod tradicionalnog softvera otvorenog koda, trošak pokretanja koda bio je i ostao gotovo nula.
Kod razvoja umjetne inteligencije, a posebno masivnih jezičnih modela, najveći financijski trošak uopće nije sam kod. Najteži trošak predstavlja golema računalna snaga neophodna za pokretanje, fino podešavanje i stabilno funkcioniranje na velikoj skali. Otvoreni modeli možda jesu besplatni za preuzimanje, ali njihovo korištenje u produkciji zahtijeva iznimno skupu infrastrukturu. Tvrtke koje žele implementirati te modele u zatvorenom okruženju moraju nabaviti najmodernije procesore i snažne servere, što iziskuje višemilijunska ulaganja. Uz hardver, potrebno je zaposliti usko specijalizirane stručnjake za održavanje, što dodatno povećava troškove.
Za većinu poduzeća, plaćanje pristupa zatvorenom modelu putem programskog sučelja u praksi se pokazalo kao neusporedivo jeftinije i pouzdanije rješenje. Svi ti skriveni troškovi infrastrukture i ljudskog rada čine otvoreni kod skupljom opcijom za krajnjeg korisnika.
Nadalje, brzina inovacija u kontroliranim zatvorenim sustavima još uvijek redovito nadmašuje otvorenu zajednicu kada je riječ o čistim performansama. Razvoj takvih modela zahtijeva sredstva za obuku na superračunalima, što mogu financirati samo najveće tvrtke. Zbog tih ograničenja, najbolji otvoreni modeli često zaostaju za najnaprednijim komercijalnim rješenjima, što u industriji predstavlja vječnost.
Posljedice u stvarnom svijetu
Ako se otvoreni kod ne pokaže kao dominantno rješenje, dugoročne posljedice za industriju bit će ozbiljne. To bi značilo da će stvarna kontrola nad najnaprednijom umjetnom inteligencijom ostati čvrsto koncentrirana u rukama vrlo uskog kruga korporacija. Samo će najveći divovi moći priuštiti računalne resurse potrebne za obuku modela iduće generacije.
U takvom scenariju, mnogobrojne male tvrtke imat će tehnički pristup moćnim alatima, ali će gotovo u potpunosti ovisiti o tuđoj infrastrukturi za njihovo izvođenje. Taj odnos snaga stvara novu vrstu ovisnosti u softverskoj industriji. Iako startupovi mogu razvijati briljantne proizvode, njihov opstanak bit će vezan uz cjenovnu politiku i tehnička ograničenja koja kontroliraju velike korporacije. Takva centralizacija moći mogla bi usporiti inovacije, jer će pristup najnovijim dostignućima biti strogo uvjetovan ekonomskim interesima pružatelja usluga. Tržište će se podijeliti na mali broj pružatelja osnovne infrastrukture i mnoštvo manjih tvrtki koje pokušavaju preživjeti gradeći proizvode isključivo na njihovim temeljima.
Završni stav
Otvoreni kod u domeni umjetne inteligencije nesumnjivo je iznimno važan element koji potiče istraživanja te djelomično sprječava stvaranje potpunog monopola. Međutim, on nije čarobno rješenje koje će samo po sebi izbrisati ekonomske realnosti. Pravi pobjednik u razvoju i komercijalizaciji umjetne inteligencije neće nužno biti onaj tko programira najbolji model, već upravo onaj tko može najučinkovitije i najisplativije osigurati sirovu računalnu snagu i stabilnu infrastrukturu. Umjesto da slijepo vjerujemo u utopiju u kojoj su najnapredniji alati dostupni svima, moramo jasno prepoznati da će budućnost ove moćne tehnologije, kao i mnogih prije nje, diktirati oni koji posjeduju hardver.
Komentar objavljen na portalu Umjetna Inteligencija Blog by ShtefAI, autor: Shtef
