Otvoreni kod neće automatski pobijediti u utrci za AI
Iako svi navijaju za otvorene modele, kapital diktira stvarna pravila igre.
Svi volimo priču o pobjedi Davida nad Golijatom. U svijetu umjetne inteligencije, ta se priča danas pripovijeda kroz prizmu otvorenog koda. Entuzijasti, programeri i razni tehnološki analitičari s oduševljenjem dočekuju svaki novi snažan model otvorenog koda, tvrdeći da on predstavlja konačni udarac tehnološkim divovima i njihovim zatvorenim sustavima. Često se čuje kako će modeli dostupni svima spriječiti monopol i omogućiti demokratizaciju najmoćnije tehnologije našeg doba. No, ako pažljivije pogledamo stvarni omjer snaga, takav je optimizam ne samo preuranjen, već i opasno naivan.
Prevladavajuća priča
Prevladavajuća priča, koja dominira društvenim mrežama i tehnološkim portalima, zvuči izuzetno privlačno. Prema toj teoriji, inovacija proizlazi iz mase. Kada na tisuće programera širom svijeta dobije pristup vrhunskom modelu, oni će ga zajedno, kroz decentralizirani trud, poboljšati znatno brže nego što to može učiniti izolirana skupina inženjera u jednoj korporaciji. Zato se tvrdi da zatvoreni modeli, bez obzira na trenutnu prednost, neminovno moraju izgubiti. Argument se često oslanja na povijest operativnih sustava, gdje je Linux ostvario globalnu dominaciju u serverskom i mobilnom svijetu, nadmašivši mnoge zatvorene alternative. Mnogi vjeruju da će se isti scenarij doslovno ponoviti s umjetnom inteligencijom.
Zašto je ta priča pogrešna ili nepotpuna
Problem s tom pričom jest taj što u potpunosti zanemaruje temeljne materijalne uvjete razvoja umjetne inteligencije. Operativni sustav ili klasični softver otvorenog koda u velikoj se mjeri temelje na ljudskom radu – pisanju i pregledu samog koda. Razvoj modernih, vrhunskih jezičnih modela, s druge strane, prvenstveno se temelji na masovnoj računalnoj snazi i nezamislivim količinama podataka.
Možete imati milijun najboljih programera na svijetu koji slobodno dijele ideje, ali ako nemaju pristup superračunalima s desecima tisuća grafičkih procesora, oni jednostavno ne mogu stvoriti, pa čak ni značajnije prilagoditi, modele koji se natječu na samom vrhu. Treniranje novog modela zahtijeva ulaganja koja se mjere u stotinama milijuna, a uskoro i u milijardama dolara. Otvoreni kod nudi dostupnost modela, ali ne nudi pristup infrastrukturi na kojoj ti modeli žive, uče i evoluiraju.
Zato, kada danas govorimo o "otvorenim" AI modelima, mi zapravo govorimo o modelima koje su razvile korporacije s dubokim džepovima (poput Mete), a zatim ih ustupile javnosti – najčešće kao dio vlastite strateške borbe protiv drugih korporativnih divova. To nije decentralizirana revolucija iz garaža; to je pažljivo osmišljen korporativni potez.
Posljedice u stvarnom svijetu
Ako nastavimo vjerovati da sam otvoreni kod rješava problem monopola, propustit ćemo prave opasnosti. Prava se borba ne vodi oko toga hoće li tegovi modela biti javni, već tko kontrolira fizičku infrastrukturu. Tko proizvodi čipove? Tko drži podatkovne centre koji gutaju energiju cijelih gradova? Tko prikuplja, posjeduje i licencira najveće baze podataka kojima se ti modeli hrane?
Kada korporacija odluči promijeniti pravila licenciranja ili prestati objavljivati svoje najmoćnije modele, zajednica ostaje na suhom, jer nema kapitalna sredstva za samostalan razvoj alternativa. Sva obećanja o demokratizaciji postaju besmislena ako su osnovni resursi za razvoj umjetne inteligencije koncentrirani u rukama tri ili četiri globalne kompanije. Oslanjanje isključivo na otvoreni kod, bez rješavanja pitanja pristupa računskoj moći, stvara samo iluziju slobode, dok nas zapravo sve više veže za oblake u vlasništvu tehnoloških giganata.
Završni stav
Zatvoreni modeli možda neće izbrisati otvoreni kod, ali to ne znači da će otvoreni kod sam po sebi srušiti tehnološke monopole. Umjetna inteligencija nije samo softver, ona je ujedno i industrijski pogon koji zahtijeva neizmjerno puno energije, silicija i kapitala. Dok god je ta infrastruktura u rukama nekolicine, sama dostupnost programskog koda nije dovoljna za istinsku demokratizaciju. Trebamo prestati promatrati otvoreni kod kao čarobni štapić i početi se pitati tko zapravo drži ključeve strojeva koji ga pokreću.
Komentar objavljen na portalu Umjetna Inteligencija Blog by ShtefAI, autor: Shtef
